15. srp 2012.

Boba: Šetnja - jezero Wakatipu




Patke, djevojcica i mama i...ja..

Boba

Broj komentara: 16:

  1. od svih nabrojanih u podnaslovu, ti si nam najljepsa :)
    sanja

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jeste, naša Boba, najdraža i najljepša :))))))

      Izbriši
    2. hahaha..Dobre ste. Jos cu se uobraziti, haha..B.

      Izbriši
    3. Sve komplimente zaslužuješ :)
      Poznajemo te :)

      Izbriši
  2. Lijepe ove slike...:)

    Majo, nista nam ne pises o Susretu Generacija i ostalim dogadjajima vezano za to...Cini mi se da si uvijek o tome pisala, ili grijesim, jer sam mozda negdje drugo citala a mislila da sam ovdje, obzirom da volim tvoj BLOG i volim svratiti da vidim sta ima nova...:)

    Pozz...

    F.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pisala sam o prvom SG, jer sam bila prisutna.
      Na prošlogodišnjem i ovogodišnjem SG nisam bila, pa ne mogu ni da pišem. O tome će pisati oni koji su bili.

      Jesi ti bila?

      Izbriši
  3. hahahahah, Majo bona, pa ne bih tebe pitala da sam bila...A ja sam mislila da ti to posjecujes, jer znam da si aktivna u Doboju po pitanju svega i svacega sto potsjeca na nesto "ono prije"...:)
    Ja u EU nisam bila 14 i po godina a u Doboju od septembra '95, mozda te asocira ovaj datum septembar '95 na nesto, ne bih o tome, jer ovaj tvoj BLOG je predivan da bih ga ja kvarila nekim nesretnim ratnim dogadjajima...

    POzz...sve naj...:)

    F.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja nisam bila u Doboju `95-te.
      Ali me nije zaobišla ljudska tuga i nesreća izazvana ratom. Saosjećam sa ljudima u njihovoj boli nastaloj ratnim bezumljem.

      Misli često usmjerim na vremena u kojima smo svi živjeli srećno.
      Blog je nastavak našeg druženja, prekinutog ratom.

      Drago mi je da ti se ovaj blog sviđa i da si tu s nama :)

      Izbriši
    2. Ja, Fatima, ne razumijem ni dan danas, odakle u ljudima mržnja, želja za ponižavanjem drugih, zašto misle da je njihova vjera, nacija... bolja od druge.
      Na internetu u mnoštvu informacija i kroz tu mogućnost koju internet pruža da se jednim klikom nađeš u razgovoru ljudi koji se, iz nekog njima poznatog razloga, smatraju boljim od drugih, ostanem zapanjena kakvom se oni "veličinom" smatraju. Posmatrajući način na koji oni komuniciraju, pitam se, gdje su rasli.
      Za mene su svi ljudi isti. Poštujem sve ljude. Radujem se njihovoj sreći i saosjećam u njihovom bolu. Očekujem i od drugih da razmišljaju na isti način, ali ne mogu svi razmišljati kao ja. Ne mogu oni mene da razumiju, a ne mogu ni ja njih da shvatim.
      Odakle to potiče? Ne znam... vjerovatno od početka. Od djetinjstva. Zato se i pitam, gdje su rasli?
      Razvija li se taj osjećaj saosjećanja sa drugim ljudima u ranom djetinjstvu?
      Mislim da moje suze, dok mi je mama pjevala pjesmicu "Zeko i potočić" nisu bile uzaludne. Ili bajka "Djevojčica sa šibicama", plakali smo svaki put i moj brat i ja, i zbog zeke i potočića, i zbog djevojčice sa šibicama, a bili smo mali, još nismo znali da čitamo. Mama nam je čitala.
      Saosjećanje se razvija od malih nogu.
      I moja djeca su plakala kad sam im pjevala "Zeko i potočić", uvijek na istoj strofi.
      (nisam loše pjevala ;)

      Zašto bih ja bila bolja od tebe, ili ti od mene?

      Izbriši
    3. Hvala ti na ovim divnim rijecima...Samo bih jos dodala da sam i ja zbog iste pjesme plakala a i zbog iste price...ja sam to ucila u skoli i mislim da to nije za mladju djecu jer nas ima veoma osjetljivih...Uvijek sam razmisljala u to doba, kako da pomognem zeki ili kako da pomognem djevojcici....Ostalo mi je traume, ja to mislim ozbiljno...

      Izbriši
  4. Da ti jos napomenem, jedini dodir sa Dobojem imam ovdje kod tebe, jer kako rekoh, svidja mi se tvoj Blog pa ga i posjecujem, a ko je bio na Susretu Generacija, vjeruj, da ne znam i nemam pojma gdje da to vidim, i kad gledam one sve slike dobojeske raje, ja skoro nikog ne mogu prepoznati, mozda onako ponekog, jer prosle su silne godine.....

    F.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa prošlo je mnogo vremena, svi smo stariji 20 godina :)
      Ima jedna stranica koja povezuje susrete Dobojlija.
      Pogledaj na www.susretidobojlija.com

      Izbriši
  5. Nisam dalje mogla pod "odgovor", pa jos ovako da dodam, Majo, znam ja da si ti jedno predivno bice, to sam osjetila kroz ovaj tvoj Blog, jer te dugo citam, bas ovakvom kakvom si se opisala...Meni bude drago da ima takvih ljudi, inace, na ovoj nasoj jadnoj planeti, kad citam novine i gledam neke sadrzaje, ili gledam TV ili inace imam i iskustva iz zivota o nasilju, zgrazavam se sta su ljudi u stanju uraditi drugim ljudima a kamoli zivotinjama...Nisam djaba od djetinjstva volila i zalila zivotinje, da bih danas volila vise pse od ljudi, macke itd...Kad vidim kako ljudi izivljaju jedni na drugim zbog nekih izmisljenih razloga, a kulminaciju dostignu u svojim bizarnim izivljavanjima nad tim jadnim zivotinjama, ja dalje nemam rijeci...
    Pit Bull, moje starije kcerke, kada neko naidje a ona ga vodi na uzici, legne dolje ocekujuci od obicnog prolaznika da mu se javi i pomiluje ga, jer je tako naucen, jer je odrastao u ljubavi, paznji itd, a neki ljudi te jadne pse uce da ubijaju....pa sta reci vise...
    Naucila sam da psi mogu toliko da vole ljude, vise od sebe, da su mu vjerni, da je lijepo imati psa i osjetiti to o cemu pricam...Zao mi je pasa gdje god pate kao napr na Balkanu, gdje ima dosta dobrih ljudi koji se brinu o tim, kako ih zovu lutalicama, a i okolina nema sluha ni za sta...Ostavi pokraj svojih vrata ili negdje, hranu i vodu, na ovim vrucinama, pa ce psi imati sta jesti i piti i nece biti agresivni, ali svako nema taj sluh ili emocije da tako razmislja...Ja sam se previse raspisala, nije ovo nista vazno o cemu pisem...mozda jest za mene, ali...

    POzz...Hvala na svemu!

    F.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala tebi Fatima :)
      Ti si divna osoba, i lijepo je da se družimo. Kad nam se ukaže prilika, biće mi drago i da se upoznamo :)

      Za sve ostalo, nemoj dozvoliti da ružna sjećanja prevladaju.
      Meni kad je teško, ja onda zažmirim i sjetim se nekih lijepih momenata. Kod mene to dobro funkcioniše.
      Mogu ti reći, na taj način sam zaboravila neke nemile događaje koji su me opterećavali.
      Lijepim mislima potisneš ružne misli. Ne daš im da te zaokupe. Ja to sve "pometem" i izvučem na površinu najljepše trenutke iz života.
      I osmjehnem se :)

      Izbriši
    2. Nemojte, ljudi, jos cemo se rasplakati. Nego kad smo vec kod zivotinja, naravno, my heart goes mackama. Moj poklon vizit karta pansiona za macke me umalo ne uvali u blamazu nevidjenu.

      Dodje jedno vece radioterapeut na jednu nasu konferenciju i ja se uhvatim za (misleci da je druga) vizit kartu iz dzepa mantila, i dok mu pruzam shvatim da je to ona na kojoj se baskare macke na Liegestuhlu iz pansiona. Sva sreca, pa sam na vrijeme ukapirala, pa je vratila nazad u dzep. Poslije sam umirala od smjeha, cak i sada me spopadne smjeh kada samo pomislim sta bi covjek sebi objasnio kakve veze imaju te macke s temom mog i njegovog razgovora.

      S. se sigurno sjeca Lilly, macke nase prijateljice koja se demonstrativno odselila iz kuce, kada je u kucu dosla prinova tj. pas. Ona nije to mogla da podnese i demonstrativno je napustila prostor kojim je suvereno vladala. Macke su prave kraljice, srecom imam njihov karakter, ali ne pretendujem na prijestol kao onaj nesretnik Charles.

      Dragana

      Izbriši
  6. Hvala ti Majo jos jednom...:)

    Pa Dragana, vjerovala ti ili ne, ali niti sve macke a ni psi nisu isti, kao sto nisu ni ljudi...Upoznala sam dosta macaka u svom zivotu :) i sve su bile drukcije...Ja ih imam dvije, moja kcerka vise, ne znam bas koliko, ali puno, moze jer ima kucu, a ja sam u stanu...Kad smo stanovali svi skupa u jednoj kuci u vise ruralnom dijelu Amerike, imali smo macaka, sto vanjskih sto unutrasnjih, sto onih koje vole izlaziti povremeno, samo jednog psa i opet Pit Bull, to je bio prvi pa nam je nazalost umrla...Psi su isto tako razliciti i najvise zavise od toga kako ga vaspitas i kakav odnos zauzmes prema psu...Vidi, mi smo i naseg drugog Pit Bulla vaspitali da bude veoma umiljat,da voli ljude, mace, ma dusa od cuke...a drugi ljudi, to su oni koji i nama zagorcavaju zivot na ovoj nam jadnoj planeti zemlji i oni svoje pse uce da ubijaju, a nisu psi krivi, nego ljudi...

    POzz svima!

    F.

    OdgovoriIzbriši