9. svi 2012.

Leonardo, Teatro alla Scalla







Vec polako stizemo do milanske Skale. U petak uvece je bila na programu Tosca, ali nazalost sam dosla kasno te veceri (late flight), cak ni raniji dolazak me ne bi spasio, jer su sve karte otisle kao alva. Takav dozivljaj iziskuje bolje planiranje, ali neka ostane za drugi put, ovog puta je bilo vazno apsolvirati Milano.

Na ulci promice tramvaj koji je potpuno retro i ima neki sarm, jer ne mora sve biti supersonic.

Na trgu se nalazi i spomenik Leonardu, obzirom da se crkva u kojoj se nalazi Tajna vecera nalazi zbilja in the middle of nowhere, i to ce malo sacekati. Nisam od onih turista koji ustaju u cik zore i nagrnu na atrakcije, to kod mene mora biti piano, piano. Prvo dobar dorucak, pa onda u osvajanje nepoznatih teritorija...

I polako pokraj Trussardi cafea stizemo do Brere koja je, kao sto juce rekoh, prica za sebe.

Broj komentara: 16:

  1. Divno, Dragana. Svaka tvoja slika mi "budi" želju da, posjetim Italiju.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ona zapeta mi se greškom našla u komentaru. :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Dobra mi je ova Leonardova fotka, zamisljam sebe kako skljocam sakrivena u zelenisu.

    Gdje su ostali, nije im valjda tema nezanimljiva? Highlights tek slijede.

    Dragana

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. D. ti znas da cu ja da ovdje nesto kazem :), jer je tema bas interesantna i meni bliska.

      Prije desetak godina imala sam cast da posjetim svjetski renomirani "Insituto Nazionale Tumori di Milano". Uvece smo posjetili Skalu i gledali ni manje ni vise "Seviljskog berberina". Danima prije odlaska u Milano zamisljala sam kako li ce izgledati Skala, pa me jos vise iznenadila ljepota i jednostavnost ove poznate gradjevine. Mozete da zamislite kako sam bila van sebe kada sam u foajeu vidjela cuvenog Armanija i ko zna jos koga, jer mi je taj svijet glamour-a i show business-a nepoznat. Armanija sam prepoznala, jer se Armani jednostavno mora prepoznati, a i pratioci su mu bili rasni, prelijepo obuceni i sigurno najljepsi Talijani koje sam u zivotu vidjela.

      "Seviljski berberin" je bio fantastican, a na ovu prelijepu vece me podsjeca jos program-knjiga koju ponekad uzmem iz regala i obrisem od prasine pa za kratko odlutam u mislima u tu nezaboravnu noc :)))

      :) Svjetlana

      Izbriši
    2. Ja sam "Il barbiere di Siviglia" odgledala u Becu 2010., al' bez Armanija. Castio me tata, stara gentlemanska skola.

      Samo znam da se necu smiriti dok ne odgledam onaj Novogodisnji koncert Becke filharmonije uzivo, moracu da stedim, svaki dan u kasicu po malo da skpim za kartu, hahahaha

      Dragana

      Izbriši
    3. Mislim da ti je taj svijet ipak bio poznat, u nasem malom gradu je ipak bilo pjevaca, sjeti se samo snimka "Motori" na youtube,hahaha

      Dragana

      Izbriši
  4. 2009., pogrijesila sam godinu.

    Dragana

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Desava se to kad se stari, pa nije vazno da li je godina gore ili dolje, vazna je dekada:)))

      :) Svjetlana

      Izbriši
    2. Ma, tako je to kad je glava puna infos. Za sve je kriv Giorgio Armani, hahaha I Andrea Morando. Vidjela sam jednu tasnu od jeansa u njegovoj radnji u Genovi od koje mi je stala pamet.

      Dragana ;)))

      Izbriši
    3. Dobro, ti si mlađa od nas, za tebe ne važi :)
      Ali, ja sam uz Svjetlanu, dekade su važne hahaha

      Izbriši
  5. meni su sve slike lijepe (milansku skalu sam zamisljala skroz drugacije) ali najbolja slika mi je ova sa trussardi cafeom. jedan detalj koji prikazuje svakodnevni zivot koji cini dusu grada. i nema veze da li su ti ljudi lokalni ili su turisti. i neki dan mi se svidjela ona 'campari' slika, bas iz tih razloga. lijepe gradjevine su jos ljepse na fotografijama, ali kada u kadar ubacis i slucajne prolaznike, tek onda dobiju na znacenju. dragana, fotografije su stvarno super, ali ove dvije (gore navedene) izdavajam kao odlicne sa puno plusova. :)
    moram i maju pohvaliti. fotografije su ti sve bolje i bolje, a mozda sam i ja naucila kako da ih bolje gledam.
    za neke bobine fotke sam sigurna da su napravljene majstorkom rukom. znam da ih je slikao neko ko zna tacno sta radi.:)
    kome nije mrsko, neka progugla slike od cuvenog zagrebackog fotografa koji se zvao toso dabac. meni su wow !
    sanja

    OdgovoriIzbriši
  6. Blagodarim, Sanja. Slazem se da su najbolje fotke koje reflektuju stvaran zivot. Dosta fotki nastaje u pokretu, jer vremena nema i onda bude ono - daj sta das. Meni je vazno da imam oko za detalje, pa mogu da zapazim i neke stvari koje se mozda u prvi mah ne registruju.

    Kada stignemo do Genove, bice jedna pricica o tome.

    Dragana

    OdgovoriIzbriši
  7. Dobre su mu fotke, kao prvo - black&white su, a kao drugo- istancan ukus. Posebno su mi se dopale sa ulica Bergaza iz doba ca. 40-ih plus/minus 10 godina, kao i sa plaze i prizori turobnog zivota u ruralnim predjelima. Ima jedna sa zenom koja namjesta sav na carapi, zanimljiva je.

    Dragana

    OdgovoriIzbriši
  8. Pogledala sam sad, prelijepe su slike... fantastične.

    Ja se nikada nisam bavila fotografijom.
    Slikala sam Doboj radi zajedničkog sjećanja na one lijepe dane kad smo bili djeca. Da se ne zaboravimo. To je bio moj motiv za blog.
    Ali, treba razmišljati o fotografiji i na drugi način, moraću prelistati uputstvo od fotoaparata, pa podesiti sve kako treba.
    Ovo bi moglo biti interesantno :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slazem se, fotke su mrak:))).

      Fotografi su ljudi sa jos jednim culom. Kada sam donijela N. prvi put u Bgd, a bilo joj je 5 mjeseci, pozeljela sam da je fotografise neko ko ima to culo. Odlucila sam se za Vukicu Mikacu i ona se rado prihvatila ovog zadatka. Bilo mi je malo cudno da smo skoro u zoru morali doci u Topciderski park, ali je za fotografe svjetlo i sjena izuzetno vazno :).

      Sve u svemu fotke su mrak, a ja svaki dan ujutro i uvece bacim pogled na petomjesecnu bebu na zidu moje spavace sobe i divim se njenoj ljepoti :)))

      :) Svjetlana

      Izbriši
  9. fotografi su ranoranioci. tada je najbolje svjetlo. dobro je i ono u kasno poslijepodne, ali jutarnje je ipak nesto posebno. sve najbolje fotografije od dapca su snimljene u zoru. :)
    sanja

    OdgovoriIzbriši