22. ožu 2012.

Lijepe bašte restorana..

foto: fb grupa "80-te su bile godine"

Broj komentara: 6:

  1. Ne znam da li je ovo ispred "Sumatovca" ili vec gdje, ali nema veze. Bitna je tematika kafana. Hahahaha

    Sjecam se jednog lika u Bgdu, bila sam s frendom u nekom kaficu za studente kraj Zu Zus, gdje je tada izlazila gradska sminka. Klasno drustvo na brdovitom Balkanu. Odemo mi u ovaj drugi, bez sminke, tip je nosio na posluzavniku tekilu, ali ga je u masi neko gurnuo, on se snadje - nagne posluzavnik, saspe prosutu tekilu u casu i odnese tamo nekom srecniku koji je narucio.

    Druga epizoda je bila nekada davno, na nekoj medicinskoj sekciji u Zrenjaninu. Riba je isla okolo sa posluzavnikom i tako stigla do jedne grupe. Jedan lik je poceo da je zadirkuje, a ona onako sva sarmantna se od srca nasmijala, tako da joj je zvaka iz usta direktno izletjela u jednu casu na posluzavniku. hahahaha

    Kada razmislim o kafanama i kaficima, rado bih se vratila u devedesete u Bgdu samo zbog jedne stvari, jer su te godine uopsteno govoreci bile tako mucne, da ih treba potisnuti i zaboraviti. Tada je najbolji lokal u gradu bio Soho Bar Soho koji i danas postoji, ali nema nikakve veze sa svojom izvornom verzijom. To je bilo doba kada jos u Strahinjica Bana nije bilo silikona i olova. Kada su oni tamo stigli, vise nikada, ama bas nikada nisam prosla tom ulicom, cak ni poprijeko. Drustvo iz Sohoa (onog iz devedesetih) je ili u ilegali ili u emigraciji, treceg nema. Tuzno.

    Dragana

    OdgovoriIzbriši
  2. Ima nesto u tim stolicama sa razapetim plasticnim trakama. Sjecam se da nam je kao djeci bio merak otici sa roditeljima u restoran. Samo su me te plasticne trake toliko iritirale da sam jedva cekala da ustanem sa stolice, a s druge strane htjela sam sto duze da ostanem u restoranu. Zbog meraka sam se ipak odlucivala da junacki trpim :).

    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši
  3. joj Dragana, al` se ismijah, najbolja je ona sa žvakom. Da je rukom gađala, ne bi pogodila čašu, kad se hoće hahaha

    A što ja volim ove stolice :) I sjećam se da su bile hladne, nije bilo podmetača, i sjećam se da su mi ostajali tragovi na nogama, kad sam u šorcu sjedila na njima, kad smo na more išli, pa pauze pravili, i nikad nam nisu dali da pijemo kolu, ni gazirane sokove, uvijek one guste... a koliko mi se pila naranča gazirana, i to s ledom. S puno leda :)
    A sad više volim guste sokove.

    OdgovoriIzbriši
  4. E. kad ste vec pocele po frizerima, da se i ja prikljucim. Uglavnom sam frizerske salone napustala uvijek isfrustrirana, jer moja kosa, iako D i ja imamo isti genetski materijal, nije kao njena. Moja je vise divlja i neukrotiva nego njena. Mene ljudi nisu zaustavljali, kao nju, na ulicama Londona, zbog kose. Namjenjala sam se ja frizera, ali niko nije mogao da napravi neki friz koji bi me usrecio. Uz to i moja vjecita potreba da mi kosa ne pada na lice, jer je meni to vrlo vazno zbog slobode pokreta. A i poziv mi je takav da kike ne smiju da mi mlate pred ocima.

    Jedan me frizer ipak fascinirao. To je Zoki u Komizi. Njegov je salon kultno mjesto u Komizi. Tu se ljudi okupljaju, a sve se desava u maloj ulici sirine 2 m. Zoki sisa sve sto mu dodje pod ruke i pravi je majstor svoga zanata. Radno vrijeme mu je uglavnom uvece, open end. Samo da znate, ja cu i ovog ljeta da gledam kako Zoki stvara :)))

    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši
  5. Sigurno ima web stranicu, ako nađeš daj nam link da vidimo.

    OdgovoriIzbriši
  6. Joj, zaboravih da obavim zadacu :).

    Zoki nema web stranicu, ali se moze naci na facebook-u. Barem se nadam, tako je rekao, jer ja nemam pristup facebooku. Jednostavno - Zoki Komiza. Nikako ne pomjesati sa Zoky Vis.

    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši