31. kol 2011.

Peraški Romeo i Julija

Školji i Perast

Perast sa tvrđavom

Ostrvce Sv. Đorđe

1813. godina.
Vrijeme kada je Napoleon zauzeo Boku Kotorsku.
Perastom šetaju francuski vojnici, među njima i Ante Slović, mladi oficir sa Cresa, takođe pripadnik francuske vojske.
I tako, jednog popodneva, šetajući osunčanim ulicama Perasta, ugledao je lijepu mještanku, Katicu. Mnogo mu se svidjela, a dopao se i on njoj. Sve u svemu, bješe to velika ljubav ♥.

Jednoga dana borbeni Peraštani zauzeše tvrđavu u Perastu. To je naljutilo francuske vojskovođe, te izdaše naređenje, da se iz topa, sa ostrva Sv. Đorđe puca na tvrđavu u Perastu.
Prvi topovski plotun ispalio je onaj zaljubljeni francuski vojnik. Nije imao izbora, njemu je bilo naređeno da puca. Prva kuća ispod tvrđave bila je od djevojke koju je volio.
Ovaj jedan jedini plotun bio je dovoljan da se Peraštani predaju i izvise bijelu zastavu.

Zaljubljeni francuski vojnik, sav sretan što je rat kratko trajao, zavesla brzo prema Perastu. A kada je tamo stigao, trčao je preskakajući stepenice koje su vodile do Katicine kuće. Htio je da je zagrli. Ali prozori na njenoj kući su bili zatvoreni... Ona nije preživjela... onaj jedan jedini topovski pucanj... njegov...

Tuga velika...

Sahranjena je na ostrvu Sv. Đorđe. Iste te večeri, mladi francuski oficir je skinuo prokletu uniformu. I ostao da živi na ostrvcu Sv. Đorđe do kraja života. Bio je jedini stanovnik ostrva. Svake večeri oglašavao se zvonima sa crkve i palio je svijeću na grobu njegove Katice.
Jedne noći Peraštani su primjetili da se ne vidi plamen svijeće na ostrvcu, te večeri se nisu čula ni zvona... umro je francuski vojnik u dubokoj starosti... U ruci su mu našli ceduljicu, na kojoj je bila ispisana njegova želja, da ga sahrane kraj njegove Katice...

Na ostrvu Sv. Đorđe danas ima jedno mjesto, neobilježeno, s tog mjesta se uzdižu dva čempresa, koja se u visini spajaju.
Turisti ostave cvjetak i zapale svijeću...

Broj komentara: 19:

  1. Tužne su sve ove priče.
    On je trebao da se oženi drugom i riješena stvar.
    Nadam se da ne zvučim okrutno.

    Ali najteži dio je taj, što je on pucao iz topa.
    Ljubav se može preboliti, svako se može ponovo zaljubiti, ali ovaj dio, koji se na savjesti nosi... je težak.

    OdgovoriIzbriši
  2. A na kraju krajeva, to je priča iz davnina.

    Gdje ste svi nestali?

    OdgovoriIzbriši
  3. Majo, price su tuzno - lijepe. Tvoje rjesenje ozeniti se drugom je pragmaticno, ali...

    Nego reci ti nama sta se u Boki jede i pije?
    Ima li prsuta? Da li je bolje bijelo ili crno vino? A kada se odlucimo za pravu boju vracamo se tvojim pricama. In vino veritas :)))

    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja mislim da je "ali" najveći problem kod svih velikih ljubavi. Ne mogu opstati, jer se uvijek kad je velika ljubav u pitanju, nađe zarez ili zapeta i onda "ali"...
    Evo jedan uzdah i smajlić koji nerado stavljam :(

    Pragmatično jeste, ali...

    OdgovoriIzbriši
  5. Gazda Blažo nam je priredio veče školjki, pa smo se častili dagnjama i gongolama. Odlične su, naročito gongole, to su one bijele školjke, začine se s bijelim lukom i peršunom, baš su dobre, dopale su mi se :)
    Blitva nije bila, a volila bih da jeste :)
    Uz školjke sam pila crno vino, ono kupinovo, ostali su bijelo.
    A jedno veče nam je Milan, gost iz susjednog apartmana, priredio oradu na roštilju. Svi smo se angažovali, super je bilo, orade su bile preukusne, društvo za poželiti :)
    Pršuta nema :)
    Pričaj ti šta se jede u Komiži :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Dobro jutro svima,

    Moj prilog Ettyevo platno "Hero and Leander" iz londonske Tate Gallery je vec okaceno na blogu.

    Love hurts. Love is blind. Davno to rekoh.

    Te price me podsjecaju na bajku "Mala sirena" i ako nastavimo ovako, na nama ce profitirati Kleenex. However, to je bila i ostala jedna od mojih najdrazih bajki.

    Mislim da je Sade Adu pronasla isnpiraciju u toj bajci, obzirom da video "No ordinary love" snazno asocira na Malu sirenu. Kada Sade sjedi na ogradi i u svoju vodu sipa so/sol iz slanika... Genijalno. S. sigurno i sada zali zbog koncerta u Koelnu, a mene tuga hvata kada pomislim na kraj septembra i Sade u Beogradu. Taj divni barsunasti glas...

    Ako ste mislile (M. & S.) da cu samo da sljakam i odradjujem dezurstva (ukljucujici i ovo danasnje), e tu sam vas cekala, moje pticice...

    Danas sjedim i ne pomjeram se do 12h cekajuci da mi isporuce moj kupaci, jer vasa draga mladja sestra, prijateljica and svjetska putnica vec u nedelju brani boje Jadranskog mora u Lovranu. Ako bude padala kisa onda su krivi vidovita Zorka Simic i Milan Tarot.

    Znate kako kazu, na party zvjezde dolaze posljednje, naravno, salim se, radujem se bas da ukradem par dana lijepog vremena na moru dok ovde ujutro pomisljam na windjakne i kapute.

    A sta ce da se jede, moram da razmislim - ili paska jagnjetina ili riblji menu, ali nema jela bez pravog istarskog prsuta, bar kada je Istra u pitanju. Za kolace nema potrebe razmisljati - Cafe Palme u opatijskom Hotelu Bristol. To se ne moze prepricati, nego prinjeti kasicicu ustima i pustiti da sva cula uzivaju. Izvinjavam se svima koji nisu jeli, a trenutno su gladni.

    Ciao a tutti.

    Dragana ;))))

    OdgovoriIzbriši
  7. Jao :) kako ti zavidim!
    Nemoj da te brine kiša, šta ima veze i ako bude padala :) ali u svakom slučaju ti želim lijepo i sunčano vrijeme, i mirno more ;)
    A Kleenex je već profitirao :-P
    Hajmo malo veselije teme :)
    Jedva čekam tvoje morske slike, misli na nas, svjetska putnice :)))

    OdgovoriIzbriši
  8. E sad D. za Sade jos nije sve izgubljeno. Da te samo ispravim, Sade je u Bgd-u 30.10., a slucajno ili namjerno sam i ja u tom periodu tu :)))

    Majo, izazvala me D i nisam mogla da ti precutim, znaci pakuj se i idemo na koncert. Ovoga puta nema veslanja ili plivanja, ovaj je koncert na kopnu. Tatu cu vec da zaposlim da nam kupi karte, navikao je on da obavlja ovakve zadatke i cine mu pravo zadovoljstvo :)

    O hrani cu kasnije kad budem gladna, sad sam jela salatu i "zasitila" se, pa nije pravi izvjestaj.

    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši
  9. Dragana, nemoj izazivati Svjetlanu :) Eto, sad mi idemo na koncert :)
    Razmišljam, koja bi salata mene mogla da zasiti :)

    OdgovoriIzbriši
  10. I još se pitam, što smo mi tako emotivne?
    A možda je tako i bolje... lakše..., nemam pojma.
    Mada bi mi draže bilo da sam malo "jača", pa nek` se Kleenex pita što im se smanjila potrošnja.
    Preći ću na Soft & Sicher...

    OdgovoriIzbriši
  11. Majo, kazem ja tebi mjenjaj vino, ostavi se kupina i predji na prave stvari, pa ces da vidis sta su emocije:)))

    One gornje slike su najbolje ikada do sada vidjene na blogu :). Zivio fotograf! Sta god sada da kazem o icu i picu ne moze se vise mjeriti sa tim prelijepim kulinarijama. Zavidim ti na svemu, ali je orada moj definitivni favorit.

    Mi smo ove godine u Komizi, u vise navrata, jeli lokalni specijalitet - komizansku pogacu. Lici na poklopljenu picu, samo je tijesto puno ukusnije. Punjenje je od raznih vrsta ribe i sa puno povrca, najvise ipak ima paradajiza. Zacin specifican za ovu pogacu je kaper, a meni je izuzetno drag. A tek cuvena viska Vugava i Plavac, vjeruj mi ostavila bi ti te tvoje maline :)))

    I da ne pomislis da sam kamenoga srca, molim te, onda okaci nam od Klape Omis "U te sam se zajubija" pa da se sve lijepo slozi: ice, pice, emocije, pola moje dalmatinske krvi, pa cemo ona uzeti jos i Tempo :)

    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši
  12. A meni se vrti kad pijem normalno vino, razbježe mi se emocije, ne mogu ih pohvatati hahaha
    Zezam se ;)
    Mada je meni kupinovo naj ♥.

    Komižanska pogača, zvuči predobro i ukusno :)
    I klape i Tempo, a suze slane, što li su slane?

    OdgovoriIzbriši
  13. Majo,

    jedina salata koja bi nas mogla zasititi je Ruska salata, mada zagrebacka Zvijezda proizvodi i odlicnu Francusku salatu koju cu morati da pazarim prije povratka u daily routine. Bar pola kg, da mi se nadje u fridgu.
    Ruska salata i dobra domaca pogaca, pa ne moze biti bolje. Za utjehu moze proci i "domaci leb" iz kamene peci koji sam juce slucajno otkrila nakon dezurstva na lokalnom Marktu.

    Kakvi peceni prasici i tome slicno, mislim, ima likova koji to vole, kapiram to, ali nasa slavlja su ponekad toliko extremna, sa svim tim otkopcanim pantalonama, kravatama u ruci, rigoletom u tanjir nakon prezderavanja, OMG. Sve vidjeno, nije pozajmljeno iz Kusturicinih filmova.

    Nisu oni kao moja komsinica u Bgdu koja kaze: "Meni je mera jedno pivce." Mada nisam bas sasvim sigurna, jer kad pere prozore onda se malo zabroji, pa jedno tu, jedno tamo, itd. Ona vjerovatno nema "Strah od letenja", hahahaha

    Kad smo vec u eating&drinking section, ima nasa kucna prijateljica Sanja jednu slanu tortu od paprika koju uvijek pravi kao hladno predjelo za sve porodicne proslave. Torta je mrak!

    Nego, S., idem i ja u nedelju kod Roka na brancin. A tek istarski fuzi sa tartufima, prije toga istarskog prsuta na fete (lokal - kriske) i domaceg leba. Uz to malvazija, naravno. Rekao mi je jedan tip koji je pio malvaziju sa mnom da nikada nije vidio takvu boju vina. Stvarno je special, in every way.
    Uz kolace Kozlovicev muskat ili bilo koji Traminec. Direktno u raj, hahahaha.

    Na kraju Illy kafa, iz Trsta. I danas ne mogu da prezalim Zgb 2006 kada S. i ja nismo stigle otici na izlozbu Illy soljica u Mimari koja je bila i prodajna. Mogla su se sepuriti i na mom stolu, ali sto vrijedi sada, mozda mi se posreci da naletim opet...

    Kada sam vec kod Trsta, uvijek me podsjeti na porodicne kupovine, miris kafe, peciva kakva jos na Jadranu ima Split sto je benefit iz doba Napoleonove vladavine na Mediteranu...

    Farmerke, sladoled, igracke, mada licno ne dozivjeh suskavce, nisam bila tada jos ni rodjena... Toga se sjecaju stariji...i mlijeka u prahu, vjerovatno.

    Pa one nase svercike koje su putovale nocnim vozom Bgd-Venezia i prenosile enormne kolicine robe tipa 100 kisobrana, 50 suknji, 200 pari najlonki, sve sami bofl, ali sto kazu: "Svaka roba ima svoga kupca."

    Bane Bumbar i farmerke u "Grlom u jagode." James Dean. Jeans. Forever.

    Dragana ;)

    OdgovoriIzbriši
  14. Komizanska pogaca postoji na Coolinarici tj. recept. Pa, drage moje, rucice u brasno, pa da vidimo kakve su impresije.

    Tu su i Torta Makarana (ne Marakana, naravno, s fudbalom to nema ama bas nikakve veze) ili Imotska torta ili Rapska torta, svi ce jednako da se ljute ako je samo budemo imenovali jednim imenom. Za mene ipak Imotska, zbog korijena. Masa badema zarobljenih izmedju prhkih kora, pijanih od maraskina ili ruzolina (liker od ruza), finish od korice limuna i narandze. Nakon toga, da li uopste vjerujete da postoji nesto bolje?

    Nego moracu da konsultujem Sanju za slanu tortaju od paprika, potpuno sam zbunjena selekcijom na Coolinarici. Ne mogu da rekoinstruisem koja bi mogla biti njena. Inace je Sanja veci mag u kuhinji nego Nigella Lawson. Pite od pecuraka i mesa&patlidzana, pa divne kremaste torte, moracu malo da je zaposlim u resavskoj skoli, da i mi vjezbamo malo. LOL.

    Ispricala mi juce pacijentkinja da je probala jednu odlicnu Sekttorte sa pjenuscem, a nedavno sam probala Eierlikoertorte koja je bila fantazija.

    Dragana

    OdgovoriIzbriši
  15. Joj, ja volim sve torte :)
    I rusku salatu volim, tako je, Dragana, samo bi ona mogla da nas zasiti, ostale otvaraju apetit :)

    Ja sam juče ispekla pitu od kupina. (kod mene kupine najaktuelnije :) preko trnja do zvijezda ;)
    vino, pita... :)

    OdgovoriIzbriši
  16. Majo, razmisljam samo kako li se zove pita od kupina? Kupinusa? Kupinica? Bez obzira kako se zove budi u meni veliku radoznalost i rado bih je probala. Pogotovo, Majo, sto je tvojih ruku djelo:)

    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši
  17. Joj, ja sam odrasla na piti od kupina, to je bila najčešća avgustovska poslastica.
    I uvijek se zvala pita od kupina.
    Pravi se k`o burek, samo umjesto mesa i luka stavljaš kupine i šećer :)
    Počastićemo se ti i ja :)

    OdgovoriIzbriši
  18. A sta cemo za kore? U zivotu se nisam usudila da razvijem pitu, to je za mene pravo spansko selo. U mojoj kuci je pravljenje pite uvijek bila prava trauma, jer su Dalmosi losi u razvijanju kora :). Jedina mi je nada D. , jer se ona jednom usudila da napravi pitu, a bila je najbolja koju sam ikada pojela. Stidim se mojih bosanskih korjena, jer eto pitu nikada nisam napravila. Sreca pa mi pitu "coek ne isce" :))). Tvoju bih pitu od kupina rado probala.

    Nego, poznajes li sljivopitu? U Njemackoj prave "Pflaumenkuchen" ili "Zwetschgendatschi" i stvarno je super kolac. Ja cesto odlutam u mislima i pomislim kakav bi tek bio da su u tu jos bosanske sljive.

    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši
  19. Probaćeš moju pitu od kupina :)
    A i ja kupujem kore, par godina sam vježbala razvijanje kora, jer moj muž, za razliku od tvog (blago tebi :) obožava pite. Više ni ne pokušavam, jer ne znam razvit` kore.
    I sad mi to (on) uzima za "falinku", ćuti moja S... dobro sam se i udala :)
    Pflaumenkuchen sam jela, dobar je, ali štrudla od jabuka, sa vanilin sosom mmmmmmm mi je još bolja, ah... a tek strudla sa trešnjama ili sa višnjama... joj :) To su moje slatke uspomene iz Njemačke :)

    OdgovoriIzbriši