31. kol 2011.

Peraški Romeo i Julija

Školji i Perast

Perast sa tvrđavom

Ostrvce Sv. Đorđe

1813. godina.
Vrijeme kada je Napoleon zauzeo Boku Kotorsku.
Perastom šetaju francuski vojnici, među njima i Ante Slović, mladi oficir sa Cresa, takođe pripadnik francuske vojske.
I tako, jednog popodneva, šetajući osunčanim ulicama Perasta, ugledao je lijepu mještanku, Katicu. Mnogo mu se svidjela, a dopao se i on njoj. Sve u svemu, bješe to velika ljubav ♥.

Jednoga dana borbeni Peraštani zauzeše tvrđavu u Perastu. To je naljutilo francuske vojskovođe, te izdaše naređenje, da se iz topa, sa ostrva Sv. Đorđe puca na tvrđavu u Perastu.
Prvi topovski plotun ispalio je onaj zaljubljeni francuski vojnik. Nije imao izbora, njemu je bilo naređeno da puca. Prva kuća ispod tvrđave bila je od djevojke koju je volio.
Ovaj jedan jedini plotun bio je dovoljan da se Peraštani predaju i izvise bijelu zastavu.

Zaljubljeni francuski vojnik, sav sretan što je rat kratko trajao, zavesla brzo prema Perastu. A kada je tamo stigao, trčao je preskakajući stepenice koje su vodile do Katicine kuće. Htio je da je zagrli. Ali prozori na njenoj kući su bili zatvoreni... Ona nije preživjela... onaj jedan jedini topovski pucanj... njegov...

Tuga velika...

Sahranjena je na ostrvu Sv. Đorđe. Iste te večeri, mladi francuski oficir je skinuo prokletu uniformu. I ostao da živi na ostrvcu Sv. Đorđe do kraja života. Bio je jedini stanovnik ostrva. Svake večeri oglašavao se zvonima sa crkve i palio je svijeću na grobu njegove Katice.
Jedne noći Peraštani su primjetili da se ne vidi plamen svijeće na ostrvcu, te večeri se nisu čula ni zvona... umro je francuski vojnik u dubokoj starosti... U ruci su mu našli ceduljicu, na kojoj je bila ispisana njegova želja, da ga sahrane kraj njegove Katice...

Na ostrvu Sv. Đorđe danas ima jedno mjesto, neobilježeno, s tog mjesta se uzdižu dva čempresa, koja se u visini spajaju.
Turisti ostave cvjetak i zapale svijeću...

30. kol 2011.

Goblen Jacinte Kunić iz 1828. godine


Ostrvce Gospa od Škrpjela je čuvar najpoznatijeg i najvrjednijeg goblena. Vezla ga je Jacinta Kunić - Mijović 25 godina, čekajuci svog dragog da se vrati sa broda. Pored zlatnih i srebrnih niti, u goblen je uplela vlasi sopstvene kose. U početku je koristila crne vlasi, a vremenom, kako je starila prešle su u bijelu boju.
Na jednom cm kvadratnom nalazi se do 700 uboda igle. Poređenja radi, Vilerovi gobleni, koji se smatraju najsitnijim, imaju do 120 uboda igle na kvadratnom centimetru.
Ne zna se dal` joj se dragi vratio. Jedni kažu da nije, a drugi da jeste. Ja mislim da jeste.
Nemam fotografiju rada Jacinte Kunić, ali može se naći na internetu.

29. kol 2011.

Školji kod Perasta


Dva ostrvca u moru kod Perasta, kao dva ukrasa, lijepa, da ljepša ne mogu da budu.
Jedno ostrvce je vještačko, a drugo prirodno.

Gospa od Škrpjela
Vještačko ostrvce se zove Gospa od Škrpjela (na slici lijevo).
Nastalo je prije 550 godina... I svih ovih 550 godina mještani svakog 22. jula barkama (veslaju! :)
dovoze kamenje i bacaju ga u more oko ostrvca, tako održavaju tradiciju postojanja ostrva.
To možete da vidite, ako se zadesite u Perastu 22. jula prisustvovaćete ovom neobično lijepom događaju.
Znači, 22. jula svejedno koje godine, poslije podne, u smiraj dana.

Prije par dana na ovom ostrvu je bio koncert Maje Blagdan. Ulaz je bio slobodan, plaćala se samo vožnja brodićem do ostrva (2 Eura). Ja sam bila zainteresovana, ali nismo otišli, nismo se mogli dogovoriti, jednima se išlo, drugima nije... i ne odosmo. A mislim da bi to bio poseban doživljaj, koncert na malom ostrvcu okruženom morem :)

Sveti Đorđe
Prirodno ostrvce (na slici desno), zove se Sveti Đorđe. Samo muškarci smiju kročiti na ovo ostrvo. Ne znam zašto.

Bokokotorski zaliv je prepun legendi, a ja volim te priče iz davnina. Sjećate se sigurno priče o Tri sestre, e tako postoje dvije legende vezane za ova dva ostrvca.
Ostavićemo ih za naredna dva dana :)
Može? :)

24. kol 2011.

Noćno kupanje :)


Nikako mjesec da zađe... ;)

2. kol 2011.

Memorijalna utakmica - Simke


U Doboju, na poligonu je odigrana utakmica u kojoj nije bilo pobjednika. Igrali su prijatelji u znak sjećanja na Simketa...
Planirano je, da se svake godine u ovom periodu odigra memorijalna utakmica: "Simke i prijatelji".






utakmica















na tribinama





poslije utakmice