31. srp 2011.

Čekaonica Mirka Jeleča





Promocija knjige Mirka Jeleča Čekaonica za snove - zapisi o Dobojlijama rasutim po svijetu razlog je da za koji trenutak prekinemo objavljeni odmor na blogu. Promocija, koja je označila istinsko i toplo sjećanje ovih Dobojlija, održana je na staroj dobojskoj tvrđavi nad gradom kao otvorenom knjigom, što je ovim sjećanjima dalo poseban ton.
Da ne bismo posebno komentarisali knjigu, objavićemo vlastitu recenziju ovog izuzetno zanimljivog zbornika.

ISPOVIJEDNE REPORTAŽE O ČOVJEKOVOJ SUDBINI
(Mirko Jeleč: Čekaonica za snove,Naše novine, Doboj Jug)

Zapisujući brižljivo i s ljubavlju nade, pregnuća i osjećanja mnogih Dobojlija, koji su krajem prošlog vijeka potražili spas u dalekom „bijelom svijetu“, Mirko Jeleč je ovom knjigom napisao jedinstvenu reportažu o čovjekovoj sudbini.

Ovo su zapisi o različitm ličnostima, o ljudima raznih generacija, zanimanja, opredjeljenja i preokupacija, ali, zapisani jednim iskusnim i prefinjenim novinarskim rukopisom, čine jednu veliku priču o svim bitnim životnim situacijama. To je priča o čovjeku. U njoj su sve ličnosti stvarne, ilustrovane najneposrednije – fotografijama, zatečene u istom vremenu u najrazličitijim krajevima svijeta. Zbog toga je to i vrlo originalna, neponovljiva slika savremenog svijeta, kroz koju teku lične priče, izbjegličke traume, borbe za opstanak u novim, nepoznatim uslovima i neizbježna sjeta sjećanja na zavičaj. Upravo, savremeni svjet je ogledalo u kojem se ogleda grad koji su ovi likovi ponijeli u sebi, grad najljepših snova, ali i strahota, grad sa svim svojim nedostacima i svim ljepotama. Zbog tih sjećanja ovi zapisi predstavljaju i jednu od najintimnijih, najstvarnijih, pa i najpotpunijih i najpotresnijih monografija tog grada. U svim istoriografskim zapisima, putopisima, opisima... nema toliko Doboja koliko u ovim nenametljivim, dalekim sjećanjima. Mnoge od tih ličnosti neće se više vratiti u ovaj kraj, ali njihova pamćenja ovako okupljena čine ovaj kraj ljeplšim i bogatijim. Mnoge od tih ličnosti odranije su žive u memoriji Doboja, a mnoge upravo ovim zapisima tu nalaze svoje mjesto. Ličnosti Mirka Jeleča su najstvarniji živi dio zavičaja, kojem na najintimniji, najstvarniji način pripadaju. Tome i ova knjiga nesumnjivo doprinosi.

Osnovni metod je najčešće razgovor, koji nije uvijek strogo omeđen krutim pitanjima. U njemu je ostavljen širok, neomeđen prostor za svačiju priču i istinu onako kako je svako intimno odživljava. Ali sve te priče sigurno vodi autor ovog djela svojim izgrađenim i prepoznatljivim stilom. Da je forma ovih iskaza nešto drukčije oblikovana, knjiga bi imala i nesumnjivu književnu vrijednost, premda koncipirana kao ispovijedna reportaža djeluje uvjerljivije, dokumentovanije i predstavlja značajan doprinos najvrednijoj dokumentaciji o dobojskim krajevima.

Ovaj rukopis će, sasvim je izvjesno, biti vrlo čitan i isto tako brižno čuvan kao istinska dragocijenost.











2 komentara:

  1. Kako je bilo na Gradini..? Svi su vozovi,izgleda,prošli,a čekaonica još uvijek prepuna...-:)

    OdgovoriIzbriši
  2. Lijepo je bilo.
    Svaki pročitani odlomak iz Mirkove knjige dirnuo je sve posjetioce toga dana... sve te sudbine ljudi koje poznajemo, i emotivno, i lijepo, i dirljivo... a u pozadini se tiho čula gitara.

    OdgovoriIzbriši