31. srp 2011.

Čekaonica Mirka Jeleča





Promocija knjige Mirka Jeleča Čekaonica za snove - zapisi o Dobojlijama rasutim po svijetu razlog je da za koji trenutak prekinemo objavljeni odmor na blogu. Promocija, koja je označila istinsko i toplo sjećanje ovih Dobojlija, održana je na staroj dobojskoj tvrđavi nad gradom kao otvorenom knjigom, što je ovim sjećanjima dalo poseban ton.
Da ne bismo posebno komentarisali knjigu, objavićemo vlastitu recenziju ovog izuzetno zanimljivog zbornika.

ISPOVIJEDNE REPORTAŽE O ČOVJEKOVOJ SUDBINI
(Mirko Jeleč: Čekaonica za snove,Naše novine, Doboj Jug)

Zapisujući brižljivo i s ljubavlju nade, pregnuća i osjećanja mnogih Dobojlija, koji su krajem prošlog vijeka potražili spas u dalekom „bijelom svijetu“, Mirko Jeleč je ovom knjigom napisao jedinstvenu reportažu o čovjekovoj sudbini.

Ovo su zapisi o različitm ličnostima, o ljudima raznih generacija, zanimanja, opredjeljenja i preokupacija, ali, zapisani jednim iskusnim i prefinjenim novinarskim rukopisom, čine jednu veliku priču o svim bitnim životnim situacijama. To je priča o čovjeku. U njoj su sve ličnosti stvarne, ilustrovane najneposrednije – fotografijama, zatečene u istom vremenu u najrazličitijim krajevima svijeta. Zbog toga je to i vrlo originalna, neponovljiva slika savremenog svijeta, kroz koju teku lične priče, izbjegličke traume, borbe za opstanak u novim, nepoznatim uslovima i neizbježna sjeta sjećanja na zavičaj. Upravo, savremeni svjet je ogledalo u kojem se ogleda grad koji su ovi likovi ponijeli u sebi, grad najljepših snova, ali i strahota, grad sa svim svojim nedostacima i svim ljepotama. Zbog tih sjećanja ovi zapisi predstavljaju i jednu od najintimnijih, najstvarnijih, pa i najpotpunijih i najpotresnijih monografija tog grada. U svim istoriografskim zapisima, putopisima, opisima... nema toliko Doboja koliko u ovim nenametljivim, dalekim sjećanjima. Mnoge od tih ličnosti neće se više vratiti u ovaj kraj, ali njihova pamćenja ovako okupljena čine ovaj kraj ljeplšim i bogatijim. Mnoge od tih ličnosti odranije su žive u memoriji Doboja, a mnoge upravo ovim zapisima tu nalaze svoje mjesto. Ličnosti Mirka Jeleča su najstvarniji živi dio zavičaja, kojem na najintimniji, najstvarniji način pripadaju. Tome i ova knjiga nesumnjivo doprinosi.

Osnovni metod je najčešće razgovor, koji nije uvijek strogo omeđen krutim pitanjima. U njemu je ostavljen širok, neomeđen prostor za svačiju priču i istinu onako kako je svako intimno odživljava. Ali sve te priče sigurno vodi autor ovog djela svojim izgrađenim i prepoznatljivim stilom. Da je forma ovih iskaza nešto drukčije oblikovana, knjiga bi imala i nesumnjivu književnu vrijednost, premda koncipirana kao ispovijedna reportaža djeluje uvjerljivije, dokumentovanije i predstavlja značajan doprinos najvrednijoj dokumentaciji o dobojskim krajevima.

Ovaj rukopis će, sasvim je izvjesno, biti vrlo čitan i isto tako brižno čuvan kao istinska dragocijenost.











26. srp 2011.

Dragana: Goodbye za Amy - za blog 24. juli 2011.


Dosla sam sa dezurstva i bas me je pogodilo saznanje da Amy vise nema... Mislim da je nastup u Bgdu bio prelomna tacka, kao i cry for help. It's too late now...
Ne znam samo koliko nas je tugu utapalo u "Love is a losing game", "Back to black" i "Tears dry on their own"... Mislim da Amy nije licitirala sa svojim emocijama "da ne voli nikada suvise da se ne bi razocarala".
Cruel, cruel world.
Amy, rest in peace. We are gonna miss you.
Dragana

24.07.2011.

foto: yahoo.de

19. srp 2011.

16. srp 2011.

Dragi prijatelji :)

Milada Školjić, Damir Terzić-Daka, Mirela Petković i Nihada Školjić

8. srp 2011.

Happy Birthday!

Draga nasa Majo,
samo za tvoj rodjendan cvjetna kompozicija sa lokalnog markta - pravom srcu od srca zacinjena sa puno pusica...
Nina, Svjetlana i Dragana
P.S. tebi cvijece, nama krempite, more tako?

Danas ja častim :)

Foto: Google

3. srp 2011.

Flowerpower fotke



Poklanjam fotke svima s velikim zadovoljstvom - Bobi narandzaste ruze, svima prelijepu bakara ruzu, a ljubicasti anturijumi su samo za marsala. Ovo je premijera "ljubicanstvene" verzije marsalovog omiljenog cvijeta s kojim je docekivan s njegovih putovanja s kojih smo i mi dobijali prosperitet i srecan zivot.
Danas je zaista na Marktu bilo kajsija, al' nazalost ne iz Hercegovine. U Metkovicu je nekadasnji heroj i general Parmac, kada mu je pukao film od nekih tamo bezveznih natezanja, poceo uzgajati mandarine koje su za mene najbolje na svijetu. A dubrovacko Elafitsko otocje je raj u kome uspjevaju razne tropske vockice, masline i mislim da je i tu nekada zalutao Odisej... Samo to bismo trebali pitati Dzonija Stulica obzirom da su grcke tragedije i mitovi postali njegova area expertize...
Kako divno Saturday popodne - cappuccino, mjuza, Majin blog, a onda ulijecu u tu idilu usisivac i ostali rekviziti, jer vremena za zezanje nema koliko se meni bas 'oce.
Dragana

Part two


Evo jos nekoliko fotki na tu divnu temu. Juzna strana s pogledom kroz prozor iz moje kuhinje, pa opet neiscrpna inspiracija - ruze, jer je meni najdrazi lik iz Varljivog leta '68. tata glavnog junaka koji se predano posvetio uzgajanju istih. U kadar su zalutale i dvije breskve, nazalost ne iz Hercegovine, najvjerovatnije iz Francuske. Takav je gastarbajterski zivot. U ponedeljak dolazi Silvija na rucak, al' nema prave sopske salate niti pravih bosanskih lepinja. Moracu da se bacim na improvizaciju najstrasniju. Damn.
Dragana

2. srp 2011.

dobojski mali fudbaleri - cvjetno korzo :)

Objavljeno u "Praktičnoj ženi" 3. jula 1976.


stoje, s lijeva na desno:


1. Nebojša Đurović - Šone (sudija) 2. Enes Širbegović, 3. Saša Dakić, 4. Goran Novaković - Gofa, 5. Sejo Kikić, 6. Nedeljko Šešum - Lola, 7. Aleksandar Bjeličić - Aco


čuče, s lijeva na desno:

1. Boris Starčević (sudija), 2. Amer Mutić, 3. Mustafa Mustajbašić - Muća, 4. Denis Garagić - Dejna, 5. Živko Živković i 6. Slobodan Stanišić - Bobo.