25. lip 2011.

Štrudle

Majo,
po obicaju, jedna tebi, jedna meni, drugi nek' se snadju. Ovo me podsjeca na jednog lika iz mog djetinjstva koji je dolazio kod tete koja je mene cuvala. Svaki put je donio samo dvije banane - jednu njoj, jednu sebi, a nama ostalima sipak (metaforicki, ne mislim na nar ili pomegrante, hahahaha).
To je bila trauma, a tek one nestasice banana osamdesetih (kada su bile misaone imenice), kako smo se ludo radovali kada su nam se ponovo vratile i vise nikada nas nisu napustale.
Dragana

Broj komentara: 5:

  1. Ja bih tražila da mi da malo banane :) ne bih sad, nego kad sam bila dijete :)
    Kod nas se pred zgradom među djecom uvijek čulo: "Daj griz. Daj liz."
    Kad smo se vratili iz Njemačke, stanovali smo kod mojih, tako da se Anja igrala pred istom zgradom. I gledam je ja s balkona, imala je 6 - 7 godina, liže sladoled. Prišla joj jedna djevojčica iz prvog solitera i kaže: "Daj liz", hahaha
    I sjećam se da su (u naše vrijeme)svi zvali ispod balkona: "Mama, de mi namaži", i onda izađu pred zgradu sa šnitom hljeba s marmeladom, a mi se okupimo, ako ti se jede tražiš griz, ako ti se ne jede onda samo gledaš i čekaš da pojede, pa da se igra nastavi, ako ti se baš otvori apetit, onda zoveš i ti da ti namažu šnitu
    To su bile najslađe šnite, najljepši sladoledi, srk soka...

    OdgovoriIzbriši
  2. Kada smo vec kod strudli, juce smo se HRH FR i ja sreli tet-a-tet u Koelnu.

    Prvo smo rucali u Libancu, sve je bilo kao i uvijek, a osoblje je memorisalo nasu aprilsku narudzbu - prvo Beirut Teller, pa grill mix. FR i ja nismo bas bili sigurni da li oni svakoga to pitaju i tako zezaju ili su stvarno zapamtili, hahaha Na to lagano niz grlo klizi Koelsch, bez toga se u Koelnu ne moze, kao sto bi npr. bilo u Vienni zaobici becku (sniclu).

    Tu je moj frend uspio posijati moj poklon, tako da se Libanci sada dave raznim cokoladicama, pralinama, pa cak i ratlukom od beogradskog(ne DaviteljA, hahahaha) bombondzije.

    Sljedeca dva sata smo bili u Njemackom rimskom muzeju i tamo su mi ostale oci na posudama i flasicama od plavicastog i svjetlozelenog stakla koje su krasile kuce starih Rimljana, ali me je FR bacio u bedak (tako je to kada je najbolji frend istoricar) podatkom da jedna mala, malecka flasica na kakve otkidaju kolekcionari kosta minimum 500-600 eurica. Bolje da mi izduva par komada duvac stakla u Samoboru, hahaha, a sto smo promasili circa 2000 godina, to nema veze... nece niko primjetiti... Druga stavka je bio nakit, posebno narukvice, ali bolje da ih zaboravim. Uspjeli smo da uletimo na privremenu izlozbu egipatskih vrtova. What a life! Cak smo se nasli i u improvizovanoj piramidi sto propustih AD 2001 u Cairu. Najljepsi vrt je predstavljen sa dva jezerceta oivicena palmama, neka egipatska vizija raja na zemlji...

    Nakon kulturne nadgradnje stigosmo na coffee & cake, po mom izboru u Cafe Reichard. Prvo smo ukapirali da smo u nasim kasnim tridesetim zapravo medju najmladjima obzirom da su na sve strane oko nas bili bakutaneri, neke tetke i poneki stariji ciko. FR se bacio na saumtortu od limuna, a meni je dosla strudla kao ova gore, sa sosom od vanile. Po starom madjarskom receptu. Tu smo spazili neke Japance koji su me po ne znam koji put ubijedili kako leze na lovi, a skrti su do bola. Narucili su sladoled i kafu (za njih dvoje), a na kraju su izvadili maskiranu flasu Coca Cole i nalivali u siroku posudu u kojoj je bio prethodno serviran sladoled i pili naizmejnicno. OMG. Samo mi je zao sto nisam ustala i zamolila konobaricu da im da dvije case, da se ljudi ne muce.

    Na kraju smo svratili do radnje s gumenim bombonama da kupim utjesni poklon FR, a tata je dobio vocne jogurt tortice... Radnja nije Haribo nego Bären Company, a tamo me vec znaju zbog N.

    Laku noc.

    Dragana

    OdgovoriIzbriši
  3. Dragana, e ovo je baš bio lijepo proveden dan :)
    Nisam nikad bila u njemačkom rimskom muzeju, a baš je interesantan, to se ne propušta, kao ni Baeren Company :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Naravno, samo nisam imala hrabrosti da spomenem i pauzu u Starbucksu, jer bi pomislili da sam Starbucks fixirana. To je mjesto gdje volim izlaziti solo ili s familijom ili najboljim frendom...

    Dragana

    OdgovoriIzbriši