31. pro 2010.

Novogodišnja čestitka :)


4 komentara:

  1. New Year's Eve Special Part 1

    U svojoj 15. godini sam bila na prvom i dosad najboljem party-u u zivotu. Neponovljivo i nezaboravno. Party je bio kod Igora Z. u prostranoj kuci sa bazenom, atmosfera je licila na zeljeznicku stanicu, obzirom da su pored pozvanih 50-ak dusa citavu noc tu defilovali i likovi sa drugih party-a. U dnevnom boravku nije bilo jelke ili jelkice, ali je stajala drvena izrezbarena statua u prirodnoj velicini koju je neko od prisutnih adekvatno dekorisao za aktuelnu sezonu - zimska kapa, sal i rukavice. Cvijo je citavu noc pjevao tada aktuelni hit Plavog orkestra "Jagode je brala, brala djevojcica mala" i mislim da je svima nakon 20.puta isao jezivo na nerve, ali se taj problem rjesio spontano sam od sebe, jer kada je Cvijo utonuo u san, urolali su ga u tepih i on je utrnuo (dobojski sleng, prim.a.), ako se ne varam.

    Na party sam stigla s kosom vezanom u repic, ali sam kosu lijepo zacesljala i stavila sloj debeo 1 cm srebrenih sljokica u gelu. Nek' sljasti. To je bilo vrlo inpirativno za jednog lika koji mi se neprestano obracao sa sljedecom recenicom: "Djevojcice, imas nesto u kosi." Sigurno preko 150 puta tokom samo jedne veceri, bila sam vec potpuno oooocajna. Kada me vec stigao umor, malo sam prilegla na sofu i dok me vec hvatao san, neko me je dotaknuo po ramenu i rekao mi (pogadjate zapravo ko i sta):
    "Djevojcice, imas nesto u kosi!"

    Nazalost, godinama nisam, a vjerovatno vise nikada necu cuti: "Djevojcice, imas nesto u kosi."

    Na toj zurci je bio i broadcasting moje omiljene novogodisnje emisije "Hit godine". Ko moze zaboraviti Delcu i "Nove godine", kada smo vec pri ovoj temi?!

    Ica i pica je bilo na pretek. Igor Z. je imao divnog psa, Djinu koju su pocastili kostima od pecenja prethodno dobro umocenim u stok, pa Djina nija mogla da stoji u kuhinji, svaki pokusaj je izgledao kao kada klizacice ohlade guzu na ledu.

    Mislim da ima segmenata kojih se bolje sjecaju drugi sudionici party-a, pa neka produze gdje ja stadoh.

    Ne znam da li jos egzistira lokalni obicaj izlazenja u centar oko ponoci, to mi je uvijek bilo dopadljivo, mada se sjecam likova koji vec u to doba nisu mogli da se odvoje od flase i po nekoliko puta su stoga istoj osobi cestitali Novu godinu. Simpaticno to sve nekada bijase u Doboju gradu.

    Veceras sam kod kuce, sada cu da pravim vecerinku tati i sebi, gledacemo telku i na spavanjac kada docekamo Novo leto. Vazno je oporaviti se i skupiti snagu za Berlin.

    Svim blogerima Majinog bloga zelim from the bottom of my heart sretnu Novu 2011. godinu.

    Dragana xxx

    OdgovoriIzbriši
  2. New Year's Eve Special Part 2

    Kod kuce smo moja sestra i ja kao male jedva cekale Novu godinu, to nam je uvijek bio omiljeni praznik. Nasi roditelji su bili zrtve naseg tlacenja dvaput godisnje - kada cemo opet na more i sta cemo za Novu godinu, a trajalo je i po nekoliko nedelja. Mi smo s puno entuzijazma pravile dekoracije od krep-papira, cool su bile pletenice u dvije boje, npr. roze i tamnoplavo u kombinaciji. Mama i tata su bili zaduzeni za paketice i naravno, jelku i to pravu. Obavezno s lampicama. Mama se trudila da nam svima ugodi - pisala sam ranije na tu temu - torta i svakome po izboru jedna vrsta kolaca: londonske stangle, bajadera, vocna salama i ledene kocke. Nije lose se opet podsjetimo i uzivamo jos jedanput. Kao standard su se uvijek podrazumijevali sarma, pecenje i ruska salata.

    Kada sam malo porasla, mama i tata su odlazili na novogodisnje zabave s kucnim prijateljima u hotel "Bosna". Tako smo jednu Novu godinu docekali (nekoliko klinaca iz moje zgrade) kod moje komsinice Dragane Crnic. Bila sam najmladja u toj ekipi, ali je moj docek bio gotivniji od ludovanja i plesanja u Draganinoj sobi. U dnevnom boravku sam bila s Draganinom bakom legendom koja je bila meni jedan cool lik, obzirom da se ne sjecam svojih baka. Baka me je citavo vece kljukala gurmanlucima s novogodisnje trpeze u dnevnoj sobi u kojoj je bila prekrasna jelka do plafona sa srebrenim kuglicama i srebrenim nitima, cak ljepsa od onih iz White House u Washinton D.C. Kasnije su me prenijeli u Draganin krevet da se posteno naspavam, tako da je moj docek bio prava win-win situacija.

    Sjecam se novogodisnje cestitke iz Zg TV studija, taj segment programa se zvao "Sampanj, sampanj". Pa filmovi tipa "Flashdance", "Grof Monte Kristo" ili crtani "Snjezna kraljica" i naravno, uvijek i u svakoj varijanti brkovi Omara Sarifa u "Dr Zivago".

    A kada dodje Novo leto, kod nas se u kuci uvijek gledao novodisnji koncert u Vienni. Iz prve ruke sam dobila info da karta kosta ca. 960 eura. Olala. Cvijece uvijek iz San Rema.

    Memories, memories...

    Love

    Dragana

    OdgovoriIzbriši
  3. SRETNA NOVA 2011. GODINA!
    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši
  4. Evo i drugih sudionika ove cuvene zurke. Dragana, hvala za podsjecanje, bila je to stvarno jedna od najboljih zurki u mom zivotu.
    Meni je sve oko te zurke ostalo u dobrom sjecanju. Jadan Igor Z. nije ni znao sta mu se sprema, mislim da je njegov pristanak da se zurka odrzi u njegovoj kuci bio samo zbog jedne osobe kojoj je htio da se dopadne i da provede par lijepih sati u njenoj blizini. Sigurna sam da dozvolu za zurku nije trazio od njegovih roditelja i da je hrabro sam donio odluku. Igor Z. je bio izuzetno dobra osoba blagog karaktera, ali u rodnom gradu nepoznat lik. Iznenada se nasao u drustvu "frajera" koji mu se nikada ne bi javili na ulici da upravo kod njega nije bila planirana proslava te Nove 1987.godine. Pice smo nabavljali gajbama, sjecam se da su Faruk H, Cvijo, Goran N, Nebojsa Dj i Igor Z. junacki unosili gajbe i slagali ih na terasu pored bazena. Nikada nisam vidjela toliko gajbi pica kupljenih za jednu privatnu zurku. A hrane je bilo, kao sto si rekla, u izobilju.
    Najbolje u svemu je ipak jedna scena sa te zurke. Ulazili su i izlazili ljudi, ja bih procjenila da je bilo oko 300-500 dusa koje su tu noc defilovale kroz kucu Igora Z., a jedan je lik, kada je sreo Igora Z., upitao upravo njega da li zna tog idiota cija je to kuca. Jadni Igor Z. je rekao da zna i da je to on. Lik ga je onda prijateljski potapsao po ramenu i rekao:"J..... burazer, izvini, super zureza!"
    Iako su toliki ljudi prosli kroz kucu, nije bilo vece stete, sto me i do danasnjeg dana cudi.
    Igor Z. je poslije te veceri "primljen" u drustvo "dobojskih frajera" sto se vec primjetilo sljedecih dana. Njegovu dosadnu frizuru zamjenila je frizura slicana onoj koju su nosili dobojski frajeri,a ubrzo je Igor Z. nasao i djevojku.
    Ja nikada nisam uspjela da se ispricam sa Igorom Z. o toj noci, samo sam kada je rat divljao na nasim prostorima, ljude cesto pitala za Igora Z. Niko mi nije mogao reci nista vise o Igoru Z., ali predpostavljam da je nasao srecu i da se i on ponekad sjeti te zurke u njegovoj kuci. Ma, garant, takve se stvari ne zaboravljaju, nikada.
    :) Svjetlana

    OdgovoriIzbriši